---

Vec pet i po godina traje borba Darka Trifunovica sa Ministarstvom inostranih poslova Bosne i Hercegovine zbog otkaza koji je Trifunovic, kao prvi sekretar Misije BiH u Ujedinjenim nacijama u Njujorku, dobio od nekadašnjeg šefa bh. diplomatije Zlatka Lagumdžije. Iako je otkaz obrazložen tvrdnjom da je Trifunovic državljanin tadašnje Savezne Republike Jugoslavije koji je falsifikovao pasoš BiH, ubrzo je iz nadležnih institucija Republike Srpske i BiH stigao demanti providnog alibija Lagumdžije i njegovih saradnika. Nakon povratka iz Sjedinjenih Americkih Država, Trifunovic je podnio tužbu protiv MIP-a, dokazujuci da je stvarni razlog njegove eliminacije nezadovoljstvo bošnjacke politicke elite cinjenicom da u važnom centru moci BiH predstavlja covjek koji se ne uklapa u njihovu projekciju centralizovane države sa muslimanskom dominacijom.
Nakon petogodišnjeg povlacenja po domacim sudovima i pravnih vratolomija koje je izvodilo Pravobranilaštvo BiH da bi objasnilo i opravdalo poteze nekadašnjeg šefa bh. diplomatije, Sud BiH konacno je, u julu ove godine donio pravosnažnu presudu u korist Trifunovica.
Prema tekstu presude, država BiH dužna je da na ime materijalnih i nematerijalnih troškova zbog nezakonitog otkaza Trifunovicu isplati nešto manje od 40.000 maraka. U prvostepenoj presudi iz novembra 2006. godine, naknada za nematerijalnu štetu, odnosno klevetu, iznosila je deset hiljada, ali je sudija u drugostepenom postupku procijenio da je taj iznos „neadekvatan povredi njegove casti i ugleda i posljedicama koje trpi“ te ga je povecao na 20.000.
Trifunovic je uspio da i na sudu dokaže da je njegova smjena nezakonita i da je sve ono što je o njemu receno obicna laž. Što se tice pravne borbe, ona ce se nastaviti u drugom procesu u kojem on traži da se odredi njegov radno-pravni status u odnosu na MIP, te da mu se isplate plate od urucivanja nezakonitog otkaza (11. mart 2003) pa do danas. Pravobranilaštvo je, pozivajuci se na proceduralne pogreške, pokušalo da isposluje da se taj dio tužbe odbaci, ali Sud nije prihvatio njihov zahtjev vec je vratio predmet prvostepenom organu na ponovno sudenje. Razumljiv je takav manevar Pravobranilaštva jer je naknada koju Trifunovic traži u drugoj tužbi znatno veca od 40.000 maraka, koliko je dobio u slucaju prve tužbe. Istina, Trifunovic još nije dobio ni taj novac jer, uprkos presudi prema kojoj BiH ima 30 dana da isplati štetu tužiocu, to se ni do danas nije desilo. Ministarstvo finansija i trezora BiH koje izvršava takve presude ima propisanu preciznu proceduru prema kojoj to radi. Izvršenje presude može se obaviti na dva nacina: prvo, tužilac upucuje sudu prijedlog za izvršenje a sud, na osnovu toga, donosi rješenje o izvršenju. U tom slucaju prenos sredstava odvija se, prakticno bez ucešca Ministarstva jer se sve obavlja preko banaka. Drugi nacin je da Pravobranilaštvo BiH Ministarstvu finansija i trezora dostavi zahtjev za izvršenje presude – što je trebalo da bude slucaj u predmetu Darka Trifunovic. Trebalo ali nije, jer Pravobranilaštvo, uprkos pravosnažnoj presudi prema kojoj ima rok od 30 dana da je izvrši to nije napravilo. Ta institucija je tek nakon što je "Novi Reporter" poslao zahtjev za odgovor na pitanje zašto se presuda ne izvršava, poslalo dopis Ministarstvu u kojem ga obavještava da su pokrenuli proces revizije. Identican dopis dobila je i redakcija "NR", ali ne i tužilac. U njemu se navodi da je Pravobranilaštvo iskoristilo vanredan pravni lijek i pokrenulo reviziju 18. 7. 2008. Istina, u nastavku se navodi da je Pravobranilaštvo „dostavilo drugostepenu - pravosnažnu presudu, kako tuženom – Ministarstvu inostranih poslova, tako i Ministarstvu finansija i trezora – na izvršenje", medutim, to ne mijenja stanje jer Ministarstvo finansija, bez zvanicnog zahtjeva za izvršenje iz Pravobranilaštva presudu ne može izvršiti.
Bez obzira na tu pravnu vratolomiju, koja bi lako mogla rezultovati krivicnom prijavom zbog neizvršenja sudske presude, Trifunovic bi trebalo ubrzo da dobije svoj novac jer je njegov pravni zastupnik podnio sudu prijedlog za izvršenje, koji se, prema zakonu, rješava bez obzira na proces revizije.
Ovdje još treba napomenuti i jednu bizarnu cinjenicu. Naime, u dopisu koji je iz Pravobranilaštva BiH upucen "NR" navodi se da je "Pravobranilaštvo BiH zaprimilo drugostepenu presudu dana 15. 7. 2008, neposredno prije pocetka korištenja kolektivnog godišnjeg odmora zaposlenih u toj instituciji". Ono što nisu naveli jeste to da su se sva pošta, pisma i dopisi koji su upucivani toj instituciji za vrijeme kolektivnog godišnjeg odmora vracali pošiljaocu jer nije bilo nikoga da ih zaprimi. Tako se vratio i Zahtjev za izvršenje pravosnažne presude koju im je uputio Trifunovicev advokat. Suludo je da jedna institucija poput Pravobranilaštva radi na takav nacin.

Tajni sastanci sa teroristima: Primjer Darka Trifunovica najplasticnije objašnjava odnose koji vladaju na relaciji Ministarstvo inostranih poslova BiH – diplomatsko-konzularna predstavništva BiH. Taj odnos dodatno se pogoršava ako je rijec o Srbima u tim predstavništvima. Uobicajena praksa je da kada se nade nepravilnost u radu nekog diplomate po bilo kom osnovu, on se pozove na konsultacije u zemlju. Pa, ako je u pitanju ozbiljniji prekršaj taj diplomata se, bez prevelike buke, skloni sa te pozicije. Medutim, u slucaju Trifunovica, situacija je bila dijametralno suprotna. Ne da nije pozvan na konsultacije, vec mu ništa nije ni receno sve dok se 11. marta 2003. nije pojavio na poslu gdje mu je receno da je dobio otkaz i da mu je pasoš otkazan. Gotovo istovremeno na internet stranici MIP-a BiH objavljeno je da je Trifunovic kriminalac koji je falsifikovao bh. državljanstvo. Ko uopšte falsifikuje bh. državljanstvo i kome ono uopšte treba, osim ako mu srednje ime nije abu, ibn, ali, bin, ili nešto slicno?
Trifunovicu medutim, provjerili smo, nijedno od navedenog nije srednje ime. On nema nikakvih iluzija o tome zbog cega je, na takav nacin, dobio otkaz – „odluka o mom otkazu ima iskljucivo politicke motive“, kategorican je Trifunovic, objašnjavajuci da je otkrio neke stvari u radu misije koje nije smio. U intervjuu za „NR“ prije tri godine Trifunovic je tvrdio da su Misija BiH u UN i Konzulat BiH u Njujorku bili upleteni u mrežu islamskih fundamentalista, a pri tim tvrdnjama ostaje i danas.
„Na jednom mjestu, u Misiji BiH u UN, zatekle su se sve kljucne osobe koje rukovodstvo u Sarajevu direktno povezuju sa Al-Kaidom. To je, prvenstveno, tajni ministar - savjetnik Safet Catovic, koji nikako nije mogao da bude na pomenutoj poziciji, zato što je ta funkcija bila iskljucivo rezervisana za pripadnika srpskog naroda“, objašnjava Trifunovic.
Njegovoj viziji rada u Misiji koja je, kako kaže, u osnovi imala jacanje ekonomije zemlje koju predstavlja i privlacenje stranih investicija suprotstavio se faktor ekstremizma na koji je naišao i koji je, nesvjesno, odredio njegovo djelovanje u Njujorku.
Kao primjer svojih tvrdnji Trifunovic navodi slucaj njegove kolegice iz Misije Amele Sudžuke, koja je u to vrijeme bila treci sekretar Misije BiH pri UN: „Uoci 11. septembra 2001. i teroristickih napada na SAD, Amela Sudžuka je dogovorila sastanak sa predstavnicima teroristicke organizacije MEK (Mujahedin-e Khalq). Sastanak je bio dogovoren negdje izvan zgrade Misije ali su se nekako mimoišli pa su predstavnici MEK-a došli da potraže Amelu u misiji gdje je radila. Medutim, umjesto na njena vrata pokucali su na moja. Taj MEK se nalazi na listi teroristickih organizacija SAD i znao sam o kome je rijec. Oni su upali u moju kancelariju sa propagandnim materijalom i brošurama.“ Trifunovic tvrdi da Sudžuka to nije mogla da uradi bez znanja tadašnjeg ambasadora Mirze Kušljugica istovremeno se pitajuci zašto se ona i u ime koga uopšte sastajala sa poznatim teroristima. „Takve stvari diplomate ne rade osim ako nisu obavještajci koji se kriju iza neke diplomatske funkcije.“
Neprijatnu epizodu, Darko Trifunovic imao je i sa nekadašnjim ambasadorom BiH pri UN Huseinom Živaljem: „Husein Živalj, koji je meni prvo bio ambasador, rekao mi je, kada je shvatio šta sam ja radio u Njujorku: E, Darko, da je malo drugacija konstalacija odnosa u Sarajevu, ne bi ti meni ni dva minuta sjedio u Misiji.“
Situacija mu je, kako kaže, postala dosta jasnija kada je, sasvim slucajno, i na njegovom stolu završio, što se kasnije ispostavilo, interni dopis samo za odredene zaposlene u bh. misiji pri UN: „Stiže dopis u Misiju koji nekako dolazi i do mene, u kojem piše: 'Nemojte slati dopise tad i tad (u to neko vrijeme), nisu naši na dežurstvu dolje. Sve radite preko Azre Kalajdžisalihovic, ona je covjek od povjerenja Alije Izetbegovica.' Taj dopis proslijedio sam FBI." Pomenuta Azra Kaladžisalihovic trenutno je ambasador BiH u Kataru.

Prijatelji: Veze u FBI ali i sa ljudima na visokim položajima u Njujorku, koje je s vremenom izgradio, pomogle su Trifunovicu da preživi teške trenutke nakon dobijanja otkaza, kada je, doslovno, izbacen na ulicu, bez novca, dokumenata i krova nad glavom. „Nakon što su mi urucili otkaz Misija je poslala informaciju svim nadležnim institucijama da mi je pasoš poništen. Izašao sam iz zgrade Misije tog martovskog dana ni sam ne znajuci kuda da krenem. Ali moji prijatelji culi su šta se desilo i ponudili su mi pomoc.“
Jedan od tih prijatelja, americki kongresmen kojem Trifunovic ne želi da pomene ime, pomogao mu je da u pasoš koji je bh. misija poništila, dobije novu petogodišnju americku vizu. „Nekoliko mjeseci kasnije, sa tim istim pasošem, koji su oni proglasili nevažecim, vracam se u BiH. U stvari, sa tim pasošem putovao sam po cijelom svijetu, cak sam bio i u Tanzaniji“, dodaje Trifunovic uz osmijeh.
U meduvremenu Trifunovic zapocinje pravnu bitku sa BiH. U prvi mah nadao se pomoci iz Republike Srpske nakon što je tadašnji premijer Mladen Ivanic poslao nekoliko oštrih pisama Zlatku Lagumdžiji da riješi njegov problem. Ali ta pisma nisu donijela nikakve rezultate. Jedinu konkretnu pomoc od RS Trifunovic je dobio nešto kasnije, u vidu pet hiljada dolara pomocu kojih je trebalo da preživi i da se vrati u BiH. Ali i ta pomoc mu je, kasnije, prisjela. „Vlada RS htjela je da mi pošalje bespovratnu pomoc ali sam ja insistirao da to bude pozajmica i da vratim taj novac kada se vratim u Misiju. Na taj nacin želio sam i da Vladu RS na neki nacin natjeram da se bori za moj status.“ Medutim, umjesto borbe, Trifunovic je od Vlade RS, tacnije od Svetlane Cenic, tadašnjeg ministra finansija RS nešto kasnije dobio tužbu jer nije vratio novac.
„Meni RS ne da nije pomogla nego mi je odmogla. Nijednog trenutka ja nisam dobio zaštitu pa ni ljudsku rijec od RS. Ja sam sam izborio ovu pobjedu. Od sedmog mjeseca od kada sam dobio pravosnažnu presuda niko iz RS nije sa mnom kontaktirao. Iskreno druga tužba pretjerano me ne interesuje – da se sad vratim na mjesto prvog sekretara – to bi bila degradacija. Mene samo interesuje RS i njen odnos prema meni. Znaci, u ovoj konstalaciji odnosa, ocekujem od vlasti RS da me, nakon ove presude, neko, ne iz nekih profesionalnih razloga ili obaveze vec iz cisto ljudskih razloga, nazove i pita: Darko, šta cemo dalje, ti si ipak, bio naš diplomata.“